Latinski naziv rašeljke je Prunus mahaleb. Naziv mahaleb znači mlijeko, tj. opisuje bijelu boju njenih cvjetova. Rasprostranjena je ponajviše na području Mediterana. Kraljica je mediteranskog krša jer voli krški teren, suhe kamenite travnjake, makiju, šikare, otvorene šume na padinama, a uspijeva do 2000 m visine. Raste uglavnom kao pojedinačno stablo ili u manjim skupinama. U Hrvatskoj je ponajviše zastupljena na obalnom području, u zaleđu Dalmacije, te ponegdje u kontinentalnom dijelu, na kamenitim i sunčanim staništima. Rašeljka može doživjeti više stotina godina. Cvjetanje se odvija prije listanja, tijekom 4. i 5. mjeseca, a plodovi sazrijevaju u 7. i 8. mjesecu. Značajna je i kao medonosna vrsta, iako je kemijski sastav meda zasad nedovoljno istražen. Plod rašeljke je sitan, gorkog i kiselog okusa, ljudi ga uglavnom ne konzumiraju, ali je važan izvor hrane za više vrsta ptica, divljači i malih glodavaca.
Zbog dobro razvijenog korijenovog sustava rašeljka je izrazite otpornosti na sušu. Visoke je tolerantnosti na uzročnike bolesti i štetnike. U nas se tradicionalno nasadi trešanja i višanja podižu na podlozi navrtanja rašeljke. No, u posljednje vrijeme rašeljka gubi na značaju, jer se proizvode i koriste sadnice uzgojene na manje bujnim podlogama. Pozitivna svojstva rašeljke su, uz već spomenute, dobra kompatibilnost sa sortama trešanja i višanja.
U različitim dijelovima rašeljke dosad je identificirano oko 130 sastojaka u lišću, kori, drvu, sjemenkama, a doprinose protuupalnom i sedativnom djelovanju, te razvijanju ugodnog mirisa čitave biljke. Stoljećima su se na području Mediterana upotrebljavali plodovi kao i ostali dijelovi biljke. Plodovi se mogu upotrebljavati za spravljanje sirupa, džemova, vina, octa i likera, ulje sjemenki daje posebnu aromu. Različiti dijelovi rašeljke se upotrebljavaju u brojne svrhe. Drvo je vrlo tvrdo i mirišljivo, dobro za izradu poljoprivrednih alatki, štapova i lula.